NEMA PROBLEMA / ES GIBT KEIN PROBLEM
Film, 16 mm & Video, 18 minuta, 2002.


Kratki opis:

Dan, kada je reditelj filma nagazio na ježa.


Opis radnje:

Adnan skaće u vodu sa stijene i pliva.Tokom izlazenja iz vode pomaže mu jedan nepoznanik. On pokušava da nagovori Adnana da posjeti jedan dernek u obližnjem mjestu. Adnan kreće kući. Na putu razmišlja o stvarima koje mu prolaze kroz glavu. Kod kuće čita novine zajedno sa svojim roditeljima, telefonira. Mama sjecka povrće, tata je za grilom. Zatim svi skupa gledaju vjesti: slike izbjegica koje stižu na željezničku stanicu, zatim komentar o povredama ljudskih prava u Turskoj. Tata smatra da bi ovaj film trebao biti trilogija, jer se mnogo više stvari desilo. Ručaju, prvo supu, zatim ribu sa povrćem. Šljivopita, kafa i lubenica su desert. Adnan obavjštava roditelje da je stao na ježa. Uz kafu mu vade trn iz stopala. Za mamu je ovo bio jedan uobičajen dan.


Ekipa:

Kamera: Tilman Przyrembbel
Ton: Daniel Matzke
Kamera asistent: Peter Steckroth
Scenografija: Samira Softić
Muzika: Ratko Danilović & dado
Schnitt: Adnan Softić
Uloge: Sulejman, Esma & Adnan Softić, Sead Pandur,...
Scenarij: Adnan Softić & Daniel Matzke
Režija: Adnan Softić

© kinolom - Adnan Softić












Daljnji opis

(...) Njegov senzibilitet, njegov precizni pogled na tragove koji na malim, naizgled privatnim ili marginalnim fenomenima otkrivaju i dešifriraju fiziognomiku cijeline - to je karakteristika njegovih filmskih i video radova.
Dolazeći iz konflikta: kao katastrofično jedinstvo građanskog rata i integracije, za Adnana Softića su preciznost pogleda, insistiranje na razmišljanju i intenzitet vizualizacije od egzistencijalne nužnosti. Tako naprimjer, u jednom filmu, koji je snimao u svojoj domovini i kod svojih roditelja, istražuje jedan, na prvi pogled, potpuno nevažan događaj koji mu je ostao u sjećanju; naime jedna povreda koja se desila na jednom od proteklih boravaka u domovini. Film je u stvari rekonstrukcija te priče. Film nas uvodi u njegovu familiju, u njihovu svakodnevnicu, način življenja i njihova raspoloženja.Pri tome izgleda da se motiv povrede provlači u svim slikama, sa izuzetnom senzibilnošću i prelazi po svemu što nam film nudi da vidimo. Sugestivno operiše film sa motivom vremena tako što sjećanja pretvara u sadašnjost, a sa mogućnostima jedne povrede otvara nam horizonte budućnosti. Bez da je i u jednom trenu podigao prst opomene, svakodnevnica nam je prikazana kao da se kroz nju provlače prostori puni praznoće - fragilna je i lagana istovremeno. Na taj način puca privatni kontekst i prelazi u opštevažeći.
Uvjek iznova u umjetničkim radovima Adnana Softića dolazi do ugrožavanja navodno povjerljivoga i naizgled sigurnoga. Kroz njih doživljavamo da ništa nije pod garancijom i time radovi nam govore o izvjesnoj "težini" situacije. Ali istovremeno oni nam to rada na jedan lagan, čak što više, banalno djelujući način. Svaki moralizam im je stran. Jer i moral mora biti preispitan u svojim mogućnostima; i on je neosiguran kao i sve ostalo. A to sve korespodentira sa jednom preciznom, propitivajućom i ničim ne smirujućom vizualizacijom koja karakterizira rad Adnana Softića.

Prof. Dr. Hans-Joachim Lenger


Bilješka reditelja:

Uzeo sam jednu sekvencu iz svoga života – video snimak kako mi roditelji vade trn iz stopala - te pokušao da opišem kako je došlo do toga. Pristup je isti kao kada naučnici uzimaju probu, npr. jedan proizvoljni dio mora, da bi saznali od čega je more sastvljeno. Prvo saznanje je bilo da između uboda i liječenja nepostoji jasan kauzalitet dogadjaja, dapače. Adnan prolazi kroz sasvim različite stanja, koja su povezane svaki put na drugi način: on izlazi iz vode i ne primjećuje da je stao na ježa, razgovara sa nepoznatom osobom, na putu kući je u jednom autističnom svijetu emocija i asocijacija i t.d. Svaka “scena” ima svoje zakonitosti iz kojih nastaje izgled (estetika).
Ime filma "Nema problema" je upravo to što i rezultira iz tog nepregledivog tkiva, ono što duhu i dalje dozvoljava da to stanje ne proglasi alarmantnim ili problematičnim. Ali takodjer to je i jedna asocijacija na moguću problematiku. Osim toga zanimao me je trenutak kada staneš na ježa i imaš strano tijelo u sebi i koje želiš svjesno ili nesvjesno da izabciš. Ta metafora traume sa jednim srećnim krajem u kojem roditelji spašavaju ranjenog (izgubljenog) sina je dodatni nivo kojim se film bavi. Film mješa fiktivni i dokumentarni karakter da bi naglasio abmivalentnost značenja događaja i njegove intepretacije. Glavne tri uloge glume autentiĊni likovi (otac, majka i sin Softić), a postavljen je i jedan glumac (Sead Pandur), kao i drugi članovi familije i seta sa snimanja.
Etimološko značenje riječi apokalipsa je otkriljenje, otvaranje. Simboličko je: rat, glad, bolest i smrt. Dva naizgled paradoksna pojma. Mislim da se na jedan skriven način ovaj odnos može naslutiti u ovome filmu.

[close]