GROUND CONTROL
D/BA 1999-2009, 12'33", DigiBeta, kolor


Kratki opis:

Prije deset godina autor, odrastao u Bosni, snimio je fiktivnu dokumentaciju o navodnim zločinima njegovog oca i krivici koju nosi majka. Sada nadodaje jedan iznenađujući epilog, koji kao historijski eho na potisnutu prošlost podsjeća.



Credits:

Režija, produkcija, montaža: Adnan Softić
Kamera: Lilly Thalgott
Uloge: Adnan , Esma, Sulejman Softić
Farbkorrektur: Susi Montgomary,
FX: Stefan Moog



Daljnji opisi

„Kao prvo Softić dovodi posmatrača u situaciju vanjskog posmatrača, koji je sam dio jedne medijalne osvete. Da bi zatim spoznali da u ovom filmu nije ništa kao što izgleda. "Ground Control", video rad Adnana Softića je filmska refleksija o manipulaciji i autentici u filmu.

3sat


Filmski radovi od Adnana Softića ne mogu se lako opisati, jer se ne daju postaviti u uobičajene formate dokumentarnoga ili fiktivnoga. Oni se prepliću na lucidan način i međusobno se proispitivaju. Kostur filma čini "autobiografska" naracija koja se na kraju ispostavlja kao fikcija (ili možda ipak nije?). Takva svijest i metoda ima veze sa širokim spektrumom umjetničkog iskustva koji posjeduje autor.
To duplo tlo pod nogama koje uvjek iznova puca je sigurno povezano sa vremenom i mjestom događanja: Bosna poslije građanskog rata nije ostavila ništa nepromjenjeno niti bilo što uvjerljivo. Samo kroz ambivalenciju reditelj uspjeva da se približi jednoj stvanosti u kojoj, ne samo fizčki, nije ostao kamen jedan na drugome.
Mnoštvo metoda je također u tradicij jedne kulture na koju su ostvili trag razni utjecaji, brisajući ili potiskivajući druge. Kompleksitet koju nalazimo (ostanimo u moderni) kod slikara (kao Šeike), kod pisaca (kao Danila Kiša), ali i kod filmskih prethodnika kao kod Dušana Makvejeva.
Ona se podudara sa refleksivnim nivoom modernog filma u kojem se preispituju "strategije autentičnoga", a fikcija se, kao kod danskih Dogma filmova, regenerira u realnosti. Na takav način Adnan Softić spaja njegovo specifično bosansko iskustvo sa reflektivnim stilskim sredstvima, te generalno uspjeva da spoji intezitet iskustva sa visokom intelektualnošću.

Gerd Roscher


Bilješke umjetnika:

„Sjećam se, ima tome nekoliko godina, da se Dalay Lama jednom prilikom čudio Richard Geeru kada mu je ovaj rekao da kada glumi da to nije stvarnost. Dalay Lama je ponovio za njim: nije stvarnost i nasmijao se onako kao to obično radi: prijatno i glasno.“ - Ground Control

"So & so" bio je jedan film ili bolje rečeno, jedno stanje u kojem ništa nije neoborivo. Tako ni uvjerljivost i njeni glavni stubovi: dokumenti i svjedočenja. Dokumenti i ispovjesti su možda jedini vanideološki konzensi, karike sa nečim istinitom, objektivnim. Mislio sam da se napadom na njih oni daju sačuvati od udaraca proizvoljnosti. Ili barem stvoriti neka nova veza sa istinom.
U filmu vlada osjećaj da ništa više nije tačno i da je skoro sve moguće. Predstava bez tla pod nogama, teren proizvoljnosti i manipulativnosti. Interesanto je da su neki gledaoci, pa čak i novinari, unatoč mojim ponovljenim izjavama da je film fikcionalan i da mi se radi o umjetničkom traganju za istinom, sumnjali u fikcionalnost ove priče i instistirali na "dokumentu". Ali tada me je baš to zanimalo: momenat, kada sve na rubu provalije stoji. Kad je sve krcato ambiguitetima i informacijskim košmarom. U takav ponor vrtoglavih mogućnosti možemo se svakog časa strmoglaviti.
Međutim sada se postavlja pitanje, kako izgleda jedno "poslije" nakon jednog ovakvog iskustva blamiranja povjerljivoga. Šta dolazi nakon jedne suštinske formalističke kritike? Kako funkcioniše pogled 10 godina kasnije? Taj trenutak je centralan u "Ground Control". Film je sniman u mom stanu, 10 godina kasnije. Posebno u ovom filmu je da je jedan čitav film citiran u jednom dokumentarnom filmu. Na taj način fikcija dobiva napokon njen dokumentaristički karakter i postaje dokument. Dva suštinski različita vremena, koja se međusobno susreću, su rezultat ovog filma.




[close]